Muuuuuk, tišina,dolazi onaj zlokobni tren kad znamo da će se nešta dogoditi, a nismo ni svjesni da će nas udariti svom snagom i da će se jednostavno pojaviti, ostaviti dugotrajne poslijedice na život i psihu svakog od nas koji mu bez imalo straha i oklijevanja uđemo u klinč, damo sve od sebe da nađemo onaj mali trunak svijetlosti i nade, izađemo van kao pobjednici, pobjednici bez obzira na rezultat i posljedice koje nas čekaju.

Jer će se dogoditi.

A šta će se dogoditi?! Dogoditi će se nova sezona LFS-a koja je pred nama, stiže kao razorni tsunami a mi nismo spremni! Udara nas svom snagom i postajemo svjesni da nema uzmaka, nema uzmaka i predaje nego nam samo preostaje da mu se suprostavimo! A kako?! Pitam Vas ja kako se suprostaviti hrpi snažnih konja koji nas svake sekunde tjeraju da damo maksimum svojih mogućnosti bez obzira na onu krajnju točku, točku izdržljivosti! A hoćemo izdržati? Ja kažem teško. Teško jer pri svakom dodiru gasa konji ispod haube tjeraju i najhladnokrvnije od nas na još trunak oktana, a onda nam bog pomogao! Biti će tu svega, i suza radosnica, i suza koje će nas natjerati da se zapitamo šta nam to sve treba. To sve postaje naša stvarnost, zbilja, i u najpasivnijem od nas pobuđiva onaj pobjednički instinkt, instinkt pobjede. A hoćemo li pobjediti? Svi se na kraju molimo svojim zaštitnicima, poganima ili ne, ali sve se na kraju svodi na opstanak, borbu bez milosti! Što reći?!

Tko preživi pričati će.