Na najstarijemu sajmu inovacija na svijetu, 58. bruxelleskoj Innovi, hrvatski su inovatori osvojili čak pet zlatnih medalja, od kojih dvije s posebnom pohvalom: Puljanin Saša Đorđević za modularni protuklizni uređaj za gume, te Vinkovčanin Vladimir Dolenc za hidraulični uređaj za razmotavanje plastičnih cijevi.

Hrvatski su inovatori među najvjernijim izlagačima na Innovi: predstavljaju se već 19. godinu za redom, a među 350 inovacija iz tridesetak zemalja, izloženih na 5000 četvornih metara, ove ih je godine iz Hrvatske bilo 13.

Njihovo su predstavanje priredili Hrvatska zajednica tehničke kulture i Udruga inovatora Hrvatske, pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Hrvatske gospodarske komore.

Đorđevićev izum nije izazvao samo najveće zanimanje posjetitelja, nego i proizvođača. Njegov se "lanac" lako prilagodi svakoj veličini automobilske pa i kamionske gume, a s njime nema ne samo proklizavanja, nego ni vibracija do 60 km/h, dok je buka pri vožnji znato je manja od one koju proizvode uobičajeni lanci. Stoga ga, ako se ne vozi brže, nije nužno skidati pa ponovno stavljati kada se prelazi sa zasniježene ili zaleđene na suhu cestu.

Dok u Hrvatskoj nije pobudio zanimanje proizvođača - iako, kaže, proizvodnja nije zapletena jer zahtijeva samo kalup i prešu dostatnoga kapaciteta - na Innovi je zainteresirao proizvođače iz Francuske i Njemačke, a s Kinezima je već sklopio predugovor u proizvodnji i distribuciji.

- Svoju sam inovaciju tek patentirao, pa je ovo, nakon Pule i Zagreba, njezino prvo predstavljanje u inozemstvu – kaže Đorđević. Sam postupak dobivanja patenta dugotrajan je i skup.

- Ne možete ga pokrenuti sami, nego preko agencije. Godinu i pol nakon predaje zahtjeva dobijete još godinu dana da odlučite na kojemu tržištu želite svoj izum zaštititi. O potonjemu ovisi i koliko ćete patent platiti – objašnjava Đorđević.

On je svoje "lance" zaštitio za cijeli svijet, što ga je stajalo oko 50.000 eura, a potom se određena svota plaća za zaštitu svake daljnje godine. To si rijetki mogu priuštiti, a prije dobivanja patenta rizično je pokrenuti proizvodnju.

- Zaštitu sam platio iz vlastite ušteđevine, te uz pomoć rodbine i prijatelja. Ni jedna me banka nije podržala – napominje Đorđević. (Večernji)