|
Prenosim vam ironičan tekst o dodijeli nagrada za Hrvatskog menadžera godine iz Globusove kolumne Ugovor s đavlom autora Borisa Dežulovića. Jako lijepo sročeno i prosvjetljujuće 
Postao si menadžer godine? Marš u Remetinec!
Čim Hrvatska udruga menadžera dodijeli tu nagradu, za godinu-dvije, DORH se počne raspitivati o laureatu...
Zahvaljujući nadahnutom vodstvu s jasnom vizijom daljnjeg rasta, predvođenim Josipom Protegom, tijekom protekle tri godine u Hrvatskoj poštanskoj banci uspješno su provedene organizacijske promjene, i HPB je danas poželjan partner i građanima i gospodarskim subjektima. Pod vodstvom Josipa Protege, koji prepoznaje njen potencijal, uz pomoć profesionalnih suradnika punih optimizma i hrabrosti, Hrvatskoj poštanskoj banci predstoji zdrava i stabilna budućnost.
Tim je riječima 1. prosinca 2007. godine u zagrebačkom hotelu Antunović, čitajući obrazloženje nagrade Menadžer godine, čelnik Hrvatske udruge menadžera CROMA Esad Čolaković najavio predsjednika Uprave Hrvatske poštanske banke Josipa Protegu. Dugonoga hostesa Croma Business Academy dodala je buket cvijeća, a nekoliko stotina tipova u tamnim odijelima ustalo je i zapljeskalo mladom, 36-godišnjem menadžeru godine.
Samo i točno dvije godine kasnije, početkom prosinca 2009. godine, zbog neodgovornog poslovanja i preko milijardu kuna rizičnih kreditnih plasmana Hrvatska narodna banka podnijela je prijavu protiv sada već bivšeg vodstva HPB-a, a svega mjesec dana poslije, nekadašnji predsjednik uprave Hrvatske poštanske banke i ponosni vlasnik plakete za menadžera godine 2007. Josip Protega u pratnji odvjetnika predao se hrvatskoj policiji na graničnom prijelazu Bregana.
Nije da se sad hvalim naknadnom pameću, ali onoga dana kad sam ga vidio na naslovnim stranicama onih šminkerskih revija za tranzicijske hohštaplere, pred svjedocima sam rekao: čim mu istekne mandat menadžera godine, ovaj tip će biti u zatvoru. Nisam pri tom baš ništa znao o Josipu Protegi, ne razumijem se u kreditne portfelje i rizične plasmane, niti sam ga još nevina otpremio u Remetinec samo zbog toga što onako nauljene kose izgleda baš kao mlađi, pomalo blesavi brat Silvija Dantea iz Sopranosa, što je smetao u poslu s otpadom pa mu dali da vodi jednu malu banku u Europi, neku Banca Postale di Croazia. Imao sam samo jedan trag, i taj je bio “smoking gun”: Proteginu plaketu za menadžera godine.
Već osamnaest godina, naime, Hrvatska udruga menadžera dodjeljuje tu nagradu, i prilično nepogrešivo – na postotke kamate na štednju mogu se nabrojati promašaji – najkasnije za godinu-dvije cijela država bruji o njihovom laureatu, “zahvaljujući čijem je nadahnutom vodstvu s jasnom vizijom daljnjeg rasta” nekad solidna i zdrava firma, “poželjni partner građanima i gospodarskim subjektima”, završila u bankrotu, nekretnine na bubnju, radnici na ulici, a menadžer godine zajedno s “profesionalnim suradnicima punim optimizma i hrabrosti” u zatvoru, bolnici ili Bosni i Hercegovini. Hall of Fame Hrvatskog udruženja menadžera izgleda tako poput power-point prezentacije državnog tužiteljstva s grafičkim prikazom hijerarhije hrvatskog organiziranog kriminala.
Prvi menadžer godine, izabran 1992., sjetit ćete se, bio je Miroslav Kutle, tada zvijezda u usponu, a danas sinonim za tranzicijski kriminal, čovjek koji je Tuđmanu kupio Slobodnu Dalmaciju i od čijeg se “nadahnutog vodstva s jasnom vizijom daljnjeg rasta” grad Split nije oporavio do dana današnjeg. U kategoriji menadžera velikih poduzeća, sjetit će se upućeni, te je godine plaketu dobio Nikola Lisičar, vlasnik Montmontaže, čovjek koji je Tuđmanu kupio Večernji list, i koji je kasnije likvidiran pod nikad razjašnjenim okolnostima. Tako je započela slavna povijest nagrade Menadžer godine.
Već sljedeće, 1993. godine, laureat je Damir Vrhovnik, čovjek koji će uskoro uništiti riječko brodogradilište Viktor Lenac, 1994. menadžer godine bila je Marija Šola, žena koja će jednako uspješno upropastiti robne kuće Nama, a 1995. i Nikša Giovanelli, koji će kasnije završiti u zatvoru jer je lovu za obnovu hrvatskog veleposlanstva u Beogradu ulio na ambasadorov privatni račun. U kategoriji velikih poduzeća tada je menadžer godine bio slavni Željko Čović, junak kasnije afere Verona, koja je Plivu koštala 112 milijuna dolara, plus karte za opernu premijeru, večeru i noćenje za premijera Ivu Sanadera.
Mladi menadžer godine 1996., recimo, bio je Šime Klarić, vlasnik triljskog hotela Sveti Mihovil: istina, sitna riba za ugledne prethodnike, jer je u zatvoru završio tek kad je dvanaesti put uhvaćen da vozi iako mu je oduzeta vozačka dozvola. Godine 1997. pobijedio je Rino Jurić, direktor Robnih terminala, kasnije epizodist afere s provizijama za Nevenku Tuđman i glavni junak afere s poslovnim tornjem generala Čermaka, kojemu je zemljište prodao za cijela dva eura po kvadratu.
Sljedeće, 1998., u kategoriji srednjih poduzeća menadžer godine bio je Vjenceslav Bacci, direktor splitske Prerade, kojega će zbog poznate “afere MIORH” policija privesti praktički s dodjele nagrade, i kojemu je suđenje pred Županijskim sudom u Splitu započelo upravo ovih dana, dok je u kategoriji javnih poduzeća menadžer godine bio Jurica Pavelić, direktor Zagrebačkog velesajma koji će kasnije puniti novinske stranice aferama s teniskim terenima i savjetničkim džeparcem za Mladena Vedriša.
Afere će pratiti i menadžera godine 1999., Ivana Ćaletu, suvlasnika Nove TV koji će fiskalnu godinu završiti u bolnici s prostrijeljenim nogama, pa glavom bez obzira pobjeći u Bosnu, a teško pretučen u bolnici će završiti i sljedeća nada hrvatskog businessa, mladi menadžer godine 2000. Josip Galinec, kad je navodno pokušao zajebati Miroslava Kutlu i Zorana Pripuza za lovu kojom je preuzeo Industrogradnju.
I sljedeći dobitnik plakete za menadžera godine, riječki poduzetnik Mate Markanović, siva eminencija riječkog brodogradilišta 3. maj, postat će redoviti junak hrvatske soap-afere, a dobitnika glavne nagrade, poduzetnika godine 2001. Zdravka Peveca, vjerujem, nije potrebno pobliže predstavljati. Recimo samo da je “pod vodstvom Zdravka Peveca, uz pomoć profesionalnih suradnika punih optimizma i hrabrosti”, trgovačkom lancu Pevec d.o.o. te 2001. godine “predstojala zdrava i stabilna budućnost”.
Takva je “zdrava i stabilna budućnost” čekala i zaprešićki Inker, kada je 2003. nagradu za menadžera godine dobila direktorica najveće hrvatske tvornice keramike Ljerka Cerc. Pod njenim vodstvom Inker je uskoro prodan Španjolcima, većina radnika je otpuštena, a tvrtka se našla na laganoj samrti. Dvije godine kasnije menadžer godine postao je Luka Miličić, direktor uprave Dalekovoda, koji će, po sad već uhodanoj praksi, koju godinu kasnije završiti u istrazi Državnog tužiteljstva zbog sumnjivih poslova s Hrvatskim autocestama.
Prestižna nagrada “Menadžer godine”, kako vidite, prilično je pouzdana - kako se to policijskim jezikom kaže – indicija. Da ne zna kako je nesposobno i korumpirano hrvatsko pravosuđe, čovjek bi se, kad stvari ovako posloži, zakleo da sve one šarene biznis revije sa kojih nam se smiješi kutlad, pevečad i protežad zapravo izdaje USKOK, a nagradu za menadžera godina dodjeljuje Državno tužiteljstvo, u sklopu istražnih radnji. Ovako, radnom čovjeku i građaninu ostaje samo da s potmulim grčem u želucu svake godine dočekuje prosinački broj svog omiljenog poslovno-financijskog magazina, moleći dragog Boga da na naslovnoj nije novi vlasnik njegove male firme. A da sam ja taj, da sam ja dakle nekakav hrvatski menadžer, bježao bih od nagrade za menadžera godine kao vrag od tamjana.
- Gospodine Vojkoviću – nazvali su tako prije nekoliko tjedana predsjednika Uprave Croatia osiguranja. – Čast nam je i zadovoljstvo obavijestiti Vas da je žiri Croma Business Academy odlučio da vas proglasi menadžerom godine za 2009. u kategoriji javnih poduzeća. Kao što vjerojatno znate, nagrada će biti uručena u hotelu Westin...
- Bestraga – procijedio je s druge strane menadžer Hrvoje Vojković, blijed kao umak od bijelih tartufa. – Kako ste me uhvatili? |
|
Premijerka Jadranka Kosor je 3. srpnja 2011., za RTL kazala: „Mi smo svladali mnoge uzbrdice“. Nije konkretno rekla na što se odnose te rijeći. Pa meni to tako jadno i banalno zvuči. Ona misli da smo mi građani gkupi ljudi i najivni, pa nam ona prodaje najjeftinije štosove. Za ljudi nisu do sad dovoljno patili u recesiji i krizi, koju su upravo oni stvorili. Što to znači uzbrdice? Jesu li stvarno rješavanje nagomilanih problema. Mi smo valjda alpinisti ili bolje rečeno planinari? Kakva ta rečenice ima uopće veze sa unapređivanjem gospodastva, ekonomije, nezaposlenošu, ili sa čistim računima u vođenju državne politile? To su Jadrankine novele*, a one nas ne mogu spasiti od bijede koja „tutnja“ Hrvatskom.
U Hrvatskoj je sve lošija situacija. Svi uzroci i oblici organiziranog kriminala izašli su od HDZ-a, to je njihov završni čin i strategija. Stalno nas se laže, dok hrvatsko društvo sve više propada. Puno puta predsjednica Vlade RH, pričala je gluposti, ali od takve retorike* nema naprijedka za republiku Hrvatsku. Neka ona kaže konkretno, na koje uzbrdice, tj. na što se to odnosi? Takve rijeći ne mogu spadati ni u dječije priće. Tko to može vjerovati? O nečemu govoriti što mi nevidimo. Kosorica se bavi obmanama i lažima, dok za to ne odgovara. Jer Hrvati i Hrvatice više nepoznaju istinu. Nije ni malo pošteno „muljati“ i lagati iovako pokradene i omalovažene ljude... Kada bi se preslušale video i tonske snimke – koje je sve gluposti pričala Jadranka Kosor, večinom je ona pričala iluzorne bajke.
U Bjelovaru, 04.07.2011.
Nezavisan kandidat
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
(2000-2011.,) IZ HRVATSKE JE NESTALO 146.848 LJUDI !?
Izumiru li Hrvati i Hrvatice ili bježe iz Hrvatske van?
Netko je kriv za ovakvo stanje i politiku. Da li smo postali stvarno zemlja bez daljnje životne perspektive i rada. Državni zavod za statistiku predstavio je preliminarne* rezultate popisa stanovništva. Prema Državnom zavodu za statistiku u Republici Hrvatskoj, u 2011. godini živi 4.290.612 stanovnika, što je 146.848 stanovnika manje u odnosu na 2001. Godinu. No, ni Zagreb više nije „milijunski“ grad, jer sad u njemu živi 792,875 stanovnika. A iza Zagreba slijede gradovi po osipanju broja ljudi: Split, Rijeka, Osijek, Zadar i Velika Gorica.
U zadnjih deset godina u Hrvatskoj su nestala četiri grada veličine kao grad Bjelovar. Prijeti li Hrvatima i Hrvaticama da do kraja 21. stoljeća potpuno izumru. Za vrijeme Mesićevog režima, tj. mandata (2000-2010.,) iz Hrvatske je nestalo 146.848 ljudi. Stjepan Mesić je za svog režimskog mandata, kao predsjednik Hrvatske, uništio hrvatski narod. Što je on više uništavao Hrvate i Hrvatice, imao je dobar i sve bolji ideal* za politički uzlet. Još na kraju dvaju predsjedničkih mandata, Mesić je nagrađen, da živi doživotno, u državnom dvorcu i to u trošku naroda.
Ima li ovo veze s težnjom hrvatskog naroda za samostalnišću? Mesić i njemu slićni, što više su uništavali Hrvate i Hrvatice, to s druge strane, će imati više mjesta na teritoriju Hrvatske, za EU kolonijaliste i strance. Za Mesića je zadatak izvršen: da Hrvatska u pravom smislu – nestane, ili bolje rečeno je nema. Ovo su najpotresnija vremena za Hrvatski narod – koji je bez: posla, nezaposlen.., bez ikakvih financijskih primanja i egzistencije... Mesić je sve svoje ljude postavio na glavne pozicije, a Hrvatska će još dugo morati trpiti taj instalirani režim. Nas je Mesićeva laž i ratno profiterstvo dotjeralo – na ovo što (sad) imamo – a nemamo ništa. Sedam godina nas je potkradao (bivši) premijer Ivo Sanader, i njegov organizirani klan.
Mesić je kriv za sve hrvatske branitelje koji su nestali sa „hrvatskog lica“ zemlje. I što su po zatvorima od Hrvatske pa sve do Haaga. Njemu je bila važna „detuđmanizacija“ Hrvatske, a ne gospodarstvo i ekonomija. Taj njegov privatni rat i obračun, koji je vodio preko leđa iovako osiromašnog i bijednog naroda – koji je platio taj „fušarski“ inžinjering. Mesić kad je htio zavlačio je svoju ruku u državnu kasu, te punio je džepove sebi i svojoj obitelji, prijateljima i znancima... Opravdanje za takav podhvat bio je lukavo smišljen čina: po onoj staroj poslovici i ključu - zavadi narod pa vladaj. Ima li ovo stvarno veze sa Hrvatskom? Pedantni statističari su izračunali da Stjepan Mesić, za svojih mandata, u prosjeku, svakog dana je dijelio jedno odlikovanje ili gradio neki komunistički i antifašistički spomenik, odnosno obilazio spomen groblja, polagao vijence i palio svijeće...
U Bjelovaru, 30. Lipnja 2011. godine
Pokret za građanska prava „Štit“
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
Obračamo Vam se sa zamolboma za donaciju.
Udruga "ŠTIT" u zadnjih deset godina pomogla je mnogim obiteljima,
koje su zatražile preko naše organizacije pomoć. Svakodnevno u naše službene prostorije
dolaze ljudi lošeg imovnog stanja - koji imaju svoje razne životne potrebe.
Ako ste u mogućnosti dati bilo kakvu donaciju, mi bi Vam bili jako zahvalni.
Samo zahvaljujući Vama kao donatoru, obespravljeni ljudi imaju svoju nadu i rješenje u izlasku iz problema.
Iz ljubavi prema svojoj domovini Hrvatskoj i hrvatskom narodu, mi ne zaboravljamo nikoga.Te svojim humenitarnim radom opravdavamo ljubav prema svakom čovjeku.
Primite izraze našeg osobnog poštovanja !
-------------------------------------------------------------------
UDRUGA GRAĐANA ZA OSTVARENJE I PRAĆENJE GRAĐANSKIH PRAVA
“ŠTIT” BJELOVAR
CROATIA CITIZENS' ASSOCIATION FOR REALIZATION AND OBSERVATION OF CIVIL RIGHTS "ŠTIT" BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Ul. A. B. Šimića br. 3, 43000 BJELOVAR
Tel: (+385) 095 / 814-82-90 ; 091 / 797-65-56
Broj žiro računa: 2340009-1100203086 AT PRIVREDNA BANKA ZAGREB
Registracijski broj Udruge 07000665 / 16.2.2000.
Matični broj Udruge: 1487728 ; OIB: 10451016853
Devizni račun Privredna banka dd Zagreb:
IBAN: HR62 2340 0091 1002 0308 6
SWIFT CODE: PBZGHR2X
Osnivač i predsjednik (Founder and president) Branko Stojković
URED (OFFICE): Masarykova 8
43000 BJELOVAR; REPUBLIC OF CROATIA
Poštovani!
Svakodnevno u naše službene prostorije “ŠTIT-a” dolaze socijalno ugroženi i nemoćni ljudi i od naše Udruge traže pomoć za svoje životne potrebe.
Do sada smo mi na razne načine izlazili u susret i pomogli. No, mi želimo (i dalje) pružati potporu obiteljima, posebice djeci i drugim osobama koje ne mogu same brinuti o sebi, te i zbog nepovoljnih osobnih, socijalnih i gospodarskih uvjeta – koje prate naše (ovo) društvo.
Da li možete pomoći (paketom) donacije, ili na bilo koji drugi način (koliko i kojim sredstvima), kojima bi iskazali dobru volju?
Kako Vam ne bi stvarali još dodatne troškove oko isporuke donacije, naši ljudi (koji su zaduženi), osobno bi došli i preuzeli paket donacije koji bi Vi odredili.
Prema ovom našem nacrtu i programu molimo Vas da nam (ukoliko želite dati donaciju), odgovorite u roku 8 dana, kako bi znali planirati i prevladati komunikacijske poteškoće.
Donatorima ćemo se posebno zahvaliti i spomenuti ih u svim prigodnim momentima.
Unaprijed se zahvaljujemo, s poštovanjem!
Predsjednik Udruge „ŠTIT“:
Branko Stojković