Obično se u ovo vrijeme pravio rezime sezone koja je završila a sad smo doživjeli da pravimo osvrt na natjecanje koje je neslavno završilo! Gdje su svi oni menadžeri koji su brojili zaradu na kraju sezone, sponzori koji su dvojili je li im je bilo bolje da su zakupili onih 60 sec za vrijeme Super Bowla ili za vrijeme završne utrke LFS-a - nije bitno! Bitno je da se oktanska vatra ugasila kao i niz obećavajućih projekata u povijesti nekolicine entuzijasta.

Članak koji ćete pročitati u osvit proljeća je sjećanje na neke eminentne i usudio bih se reći ohole vozače koji su obilježili našu prošlost i budućnost naše djece!

Par scena iz finala LFS Sezone Zima 2008.

Krenut ćemo od prvog i po mnogima jedinog pravog osvajača Velike nagrade BSW-a Gorana Matanića aka GOGY! Njegovi obožavatelji ga zovu numero uno LFS-a iz razloga što je pobijedio u prvoj sezoni natjecanja koju su obilježile brojne poteškoće a on je uspio to sve prebroditi i pobijediti. Drugi pak kažu da je prava sezona bila kada je sve bilo uhodano i kada je naslov odnio SHOGY! De ga kurac znaj tko je u pravu (previd urednika)! Zato ćemo se osvrnuti i potražiti naše idole LFS-a i pokušati dobiti odgovor gdje su, šta su i kako se snalaze danas kada im je iz života izvučen i posljednji galon od onih oktana koji im je kolao nekoliko godina u žilama!

Posjetivši jednog prohladnog zimskog utorka rodno selo prvog pobijednika polako se vukući iza županijske ralice koja je krajnjim naporima razgrtala nanose snijega stali smo u lokalni kafić ugrijati se (što nismo uspjeli jer se kafić grije na dvije grijalice) i usput pitati za, kako smo vjerovali lokalnog junaka, legendu!

Ispostavilo se međutim da mlada i nadasve sisata konobarica nije znala gdje je i šta radi bivši prvak, bilo joj je bitno samo što prije otići na jebeni fejs!

Upitavši ju za ulicu gdje stanuje po posljednjim znanim podatcima bivši AS uputili smo se do lijepe kuće na početku Vinogradske ulice koja bi se trebala zvati Vozačka ulica jer je iznjedrila još dvojicu rasnih rejsera tj. još trojicu . Odnosno sve ukupno četiri vozača iako je posljednji bio potpuno smetalo znan kao Saša!

Usprkos brojnim lupanjima, beskrajnom zvonjenju i već pomalo sumnjičavim pogledima susjeda nitko nam nije otvorio vrata iako je bilo očito da nekoga ima u kući pa se tako moglo vidjeti kroz prozor da netko posesivno briše prvi pehar BSW-a! Ovo bi se moglo pripisati i gotovo fanatičnom obožavanju našega kamermana prema svome idolu GOGY-u.

Nije nam preostalo ništa drugo doli se vratiti do kafića i ondje saznati što se može o gospodinu GOGY-u. Uz malo truda i raspitivanja uputili su nas do Mekija koji nam je objasnio da se GOGY posvetio školi, športu i da rijetko izlazi u javnost teško se noseći sa nekadašnjom slavom i da je volan zamijenio vožnjom bicikla u onim rijetkim trenutcima kada ga se vidi u javnosti!

Sljedeća postaja nam je bila otići do drugog osvajača VNBSW-a svima znanog kao SHOGY! Njega smo našli na radnome mjestu, staloženog, hladnokrvnog kakvoga ga se i sjećamo iz mnogobrojnih fescinantnih utrka kada nas je sve ostavljao bez daha svojim vještinama.

On se rado odazvao da će odgovoriti na sva naša pitanja iz kojih smo mogli zaključiti da mu nedostaje natjecanje i da se posvetio mirnom obiteljskom životu iako nije htio potvrditi niti opovrgnuti glasine da se po noći diže znojan i u groznici, da se u bunilu zna naći u situaciji da traži volan i da pravi detaljne skice Westhilla, Kyota i ostalih staza načinjenih u stanju ludila!

Potom smo otišli do ICEMANA koji je već za vrijeme vozačke karijere stečenim novcem otvorio građevinsku firmu i koji se za vrijeme našega posjeta nalazio na burom išibanom moru na pregovorima sa sindikatom i mnogobrojnim radnicima. Kako znamo recesija je najteže pogodila građevinski sektor. Vjerujemo da u pregovorima ima još uvijek onaj žar s kojim se znao s ROBYEM svađati oko spornih situacija.

Došlo je vrijeme da posjetimo i CILETA također jednog od onih vozača koji je odrastao u istoj ulici kao i GOGY. Nismo ga mogli naći da obavimo i s njim razgovor ali smo saznali da se bavi dobrotvornim radom za lokalnu udrugu, da ima dobar posao kao i da danas kada ga malo piće povuče zna tvrditi da mu je ona sisata plavuša mahnula iz gledališta. Proporcionalno popijenim pivima veličina tih grudi zna narasti do veličine onih lopti za pilates!

Zadnji, ali ništa manje važan je ŠEKI koji nažalost više nije među nama, R.I.P. ŠEKI. Bilo je pokušaja bogatih anonimnih obožavatelja, potomaka nacista, talibana da uzmu DNK i da pokušaju oživjeti na nekakav način ŠEKIJA ali su se razne tajne službe CIA, MI5, SOA, razne tajne organizacije OPUS DEI iz Vatikana, masoni udružili da spriječe takove pokušaje jer su zaključili da je jedan ŠEKI bio sasvim dovoljan za civilizaciju!

Pozabavit ćemo se i ostalima sudionicima:

BRIKI - odselio se izgubivši kontakt sa svima rejserima izuzev SHOGYA s kojim po sili zakona mora komunicirati...kamikaza koji nije znao čemu služi kočnica.

LOKI - ni najbolji Pinkertonovi agenti, FBI, neznaju gdje i šta je s tim perspektivnim vozačem bilo, odnosno gdje je završio.

BRANE - smirio se i vozi kamion za lokalnog distributera pića.

DANI - nismo uspijeli ništa saznati.

ROBY - vozač koji se često znao sa ICEMANOM sporiti oko nekakvih dvojbenih situacija živi i bavi se koliko znamo privatnim poslom i svoj osobni život čuva više nego Sanader svoj lopovluk.

ZLIKA - urednik nije htjeo da mu se posveti niti ovoliko redaka - anti talenat sa izrazito destruktivnim poremećajem ličnosti.

SAŠA - protestira što je uložio značajna sredstva u infrastrukturu i uzaludnu obuku i tako revoltiran nije bio spreman za razgovor i jednostavno je otišao upaliti cirkular u svojoj stolarskoj radioni. Saznali smo da se također nakon nekoliko litara vina na godišnjoj manifestaciji znanoj kao Stupnička berba grožđa u vidno alkoholiziranom stanju vezao oko bačve vina debelim lancima a sve u cilju da skrene pozornost na sebe i da mu se vrate uložena sredstva.

Bilo je još vozača koji nisu ostavili nikakav vrijedan trag u ovoj priči i konačni zaključak ove priče je da na svima nama bilo pasivnim ili aktivnim sudionicima LFS-a ostaju duboki ožiljci da s njima živimo kroz cijeli život a nadasve se to vidi na vozačima koji teško da su se mogli uklopiti u kolotečinu običnog života nakon prestanka natjecanja.

Ostaje nam samo poželjeti im svu sreću u životu i nadati se možda nekom ponovnom susretu na stazi...